Yoga u borbi protiv skolioze

Skolioza je lateralna devijacija s mogućnošću uvijajučega deformiteta kralješnice. Javlja se u razvojnoj fazi a može se nastaviti i nakon zrele faze okoštavanja skeletalnog sustava. Pravilnim odabirom yoga položaja moguće je utjecati na rehabilitaciju skolioze.

 

Najčešći oblik skolioze se naziva idiopatski, što znači bez znanoga uzroka. Drugi oblici su kongenitalna i neuromuskularna skolioza. Studije ukazuju da je idiopatska skolioza povezana s hormonalinim uzrocima uključujući visoku razinu produkcije melatonina. Takva vrsta skolioze također ima nasljednu komponentu.

S krivinom skolioze višom od 20 stupnjeva postoji rizik kontinuirane progresije zakrivljenja i nakon skeletalne zrelosti. Veoma velike skoliotičke krivine mogu utjecati na smanjene disanja ograničavajući grudni koš.

Skolioza također može vršiti utjecaj na zdjelični i ramenski pojas, primjerice nakošenje zdjeličnih kosti stvara osjećaj nesimetričnosti i diskrepancije donjih udova čime jedna noga naizgled postaje duža. U ramenskom pojasu skolioza može uzrokovati osjećaj nesimetričnosti gornjih udova.

Skolioza utječe na kosti, hrskavicu, mišiće kralješnice. Mišići na konveksnoj strani krivine postaju kronično skraćeni u usporedbi s onima na konkavnoj strani.

Yoga položaji pomažu stvoriti protutežu istežući skraćene mišiće. Uvijanja kralješnice kao u ardha matsyendrasani, marici asani c, vijku itd, zatim uvijanja unazad poput onih u skakavcu (šalabhāsana), luku (dhanurāsani) ili devi (uštrāsana), kao i pregibi naprijed poput štipaljke (pašćimottanāsana) itd. steži i istežu leđne mišiće. Takva simetrična vrsta vježbanja izdužuje kronično skraćene mišiće na konkavnoj strani skolikotičke krivine istovremeno ih jačajući na konveksnoj strani. Prividne dikrepancije dužine udova uravnotežuju se, kao i provodljivost živčanih impulsa.